Ukratko, takva deca izrastaju u manje egocentrične ljude i ne misle da drugi treba da sve odrađuju za njih. Samim tim oni razvijaju bolju radnu etiku.
Sve to dovodi do većih šansi za uspeh u karijeri, a u srži su timski rad, empatija, radna etika, spremnost ne samo da vodite već i sledite, piše Inc.com.
Takođe, veća je verovatnoća da će deca koja obavljaju kućne poslove biti srećnija kad odrastu. Studija objavljena u magazinu Journal of Developmental & Behavioral Pediatrics otkrila je da deca koja počnu da pomažu u manjim kućnim poslovima sa četiri, pet godina imaju više samopouzdanja i efikasnija su.
Objašnjenje je sledeće – zbog tih postignuća ona se osećaju dobro; prija im i pohvala za ono što su uradili, čak i ako je to samo sklanjanje igračaka jer to ume da bude velika stvar za malo dete.
Istraživači ističu da u poređenju sa decom koja redovno obavljaju kućne poslove ona deca koja retko to rade nisu toliko uspešna ni u akademskim sposobnostima, ni u odnosu sa vršnjacima, a i manje su zadovoljna sobom i okruženjem.
Ti kućni poslovi umeju da budu posebno blagotvorni za decu ako su timski rad. Jedno je ako dete samo pakuje svoje igračke, a drugo ako brat ili sestra za to vreme sređuje odeću jer je to zajednični napor i onda dete na svoje zaduženje gleda kao na deo većeg ekosistema u kome su svi zajedno.
A to je savršena metafora za kasniji uspeh jer niko nikada ne uradi ništa zaista vredno bez pomoći i podrške.
Glas javnosti/ N01S