Uprkos glasu koji je bije, i po kojem je u svetu predstavljena simbolično kao instrument državne tiranije nad stanovništvom, priča o Bastilji znatno je drugačija nego onom kakvom je predstavljaju.
Jer uprkos herojskim pričama, prava istina znatno je drugačija.
Bastilja je pred revoluciju bila prilično mali i nevažan zatvor, u kojem je čuvano samo 7 zatvorenika.
Od te sedmorice četiri su bila krivotvoritelji, dvojica su bili mentalni bolesnici, a jedan je bio aristokrata, grof de Solages, koji je zatvoren na insistiranje njegove porodice, navodno zbog seksualnih perverzija.
Osmi zatvorenik – slavni markiz de Sade – preešten je iz Bastilje samo 10 dana pre napada i stavljen u duševnu bolnicu Šarenton.
Dakle, revolucionarna masa nije provalila u Bastilju kako bi oslobodila njene zarobljenike. Pravi razlog bio je barut. Naime, ranije tog dana Parižani su provalili u jednu oružarnicu u gradu i uzeli gotovo 32.000 pušaka.
Problem je bio u tome što u toj oružarnici nije bilo baruta za navedeno oružje.
Bastilja je, naprotiv, čuvala količinu od oko 13.600 kilograma baruta. Narod se zbog toga uputio prema Bastilji.
Zapovednik Bastilje, markiz Bernard-René de Launay nije na to pristao.
Oko 13:30 svetina je provalila u tvrđavu, pri čemu su u borbama pale i prve žrtve.
Ukupno je poginulo oko stotinu ljudi.
Zapovednika Bastilje markiza de Launaya svjetina je uhvatila, pretukla i vukla po ulicama.
Kad je zavikao: “Dosta! Pustite me da umrem!”, ubili su ga, a glavu su mu odrezali i nabili na kolac.
Tako je počela Francuska revolucija, koja će trajati manje ili više intenzivno sledećih 10 godina, sve do dolaska na vlast Napoleona Bonaparte.
(Glas javnosti)