Od tada do danas pratilo ga je nekoliko uspona i padova, promena nominalne i stvarne vrednosti, izgleda - koje su se poklapale sa promenama državnog uređenja.
Osim u Srbiji, dinar je naziv monete i u Alžiru, Bahreinu, Jordanu, Iraku, Kuvajtu, Libiji i Tunisu. U Iranu označava stoti deo rijada.
Iako je zvanična valuta postao 1873. godine, dinar je bio i naziv novca srpskih srednjovekovnih vladara.
Srpski kralj Stefan Radoslav započeo je dugu istoriju kovanja novca od srebra i bakra u 13. veku.
Naziv potiče od latinskog izraza denarius - što je predstavljalo prvi srebrni novac iskovan u starom Rimu.
Prvi srebrni novčići iskovani su 1875. godine i na aversu - prednjoj strani novčića - imali su lik kneza Milana Obrenovića.
Iskovani su tada novčići u apoenima od 50 para, jednog i dva dinara.
Zakon o kovanju srpske srebrne monete doneo je Milan Obrenović i bio je u skladu sa novčanom konvencijom koju su 1865. u Parizu zaključile Francuska, Belgija, Italija i Švajcarska, a kasnije joj pristupile Grčka i Rumunija.
Dimenzije, finoća i težina dinara bile su identične franku, propisane tom konvencijom.
Jedan novčić morao je da sadrži hiljadu delova - i to 835 od čistog srebra i 165 od bakra.
Dinar je bio težak pet grama, kovanica od dva dinara težila je duplo više, a s jednom kovanicom od 50 para, novčanik je bio dva i po grama teži.
I prečnik je zavisio od vrednosti.
Novčić od 50 para imao je 18 milimetara, dinar - 23 milimetara, a prečnik dva dinara bio je 28 milimetara.
Predviđeno je tada da bude iskovano dva miliona novčića od 50 para, tri miliona od dinar i milion kovanica od dva dinara.
Četiri godine kasnije, a godinu dana nakon sticanja nezavisnosti odlukom Bečkog kongresa 1878. godine - iskovan je i prvi zlatni novac u nominalnoj vrednosti od 20 dinara.
Godinu dana nakon izdavanja prvih kovanica, 1876. štampan je prvi papirni novac - za potrebe finansiranja Srpsko-turskog rata.
Štampan je u Državnoj štampariji u Beogradu, u apoenima od jednog, pet, 10, 50 i 100 dinara, ali nikada nije bio u opticaju.
Prva papirna novčanica koja je bila u opticaju, štampana je u Belgiji. U opticaj je ušla 2. jula 1884.
Vredela je sto dinara, plativih u zlatu. Sledeće godine u opticaj su puštene novčanica od 50 dinara plativa u zlatu i od 10 dinara plativa u srebru.
Ova novčanica bila je u opštoj u potrebi.
Prve srpske i jugoslovenske novčanice sve do 1929. godine štampane su u Belgiji i Francuskoj, a jedna serija i u Sjedinjenim Američkim Državama.
Od početka rada Zavoda za izradu novčanica 1929, sve novčanice štampaju se u zemlji.
Centralna banka od 2003. nosi naziv Narodna banka Srbije i tada počinje da izdaje novčanice i kovanice sa novim grbom banke.
U opticaju su danas novčanice u apoenima od 10, 20. 50, 100, 200, 500, 1.000, 2.000 i 5.000 dinara, kao i kovanice od dinar, dva, pet, 10 i 20.
Na novčanicama su predstavljene znamenite ličnosti, dok su na avansu kovanica izgravirani manastiri i zgrada Vlade Srbije.
(Glas javnosti)