Sve do sredine 19. veka, serviranje hrane "na francuski način", koji podrazumeva iznošenje svih obroka na trpezu u isto vreme, smatralo se zlatnim standardom evropskog visokog društva. Gosti bi, tako iznetu na sto hranu, obično sami stavljali u svoje tanjire i zatim ručavali. Prilično zgodno, ali daleko od savršenog rešenja.
Najveći minus ovakvog serviranja hrane nije bio taj što se ona hladila (jer nije, ona se služila na vrelim pločama), već je taj što je svako mogao da uzme samo ona jela koja su mu najbliža, dok onu na drugom kraju stola nije mogao ni da okusi, jer nije mogao ni da je dohvati. A da bi i dohvatio nešto drugo, morao bi da ustane i obiđe ceo sto.
Kako bi ručavanje učinili lepšim i ugodnijim iskustvom, Rusi su izmislili svoj način serviranja hrane, takozvani "ruski stil", koji je podrazumevao da se hrana iznosi postepeno, u skladu sa menijem, i - svakom gostu ponaosob. Dakle, prvo predjelo, zatim glavno jelo i, na samom kraju, dezert. Posebno svakom gostu.
Na taj način svaki gost imao bi priliku da proba svako jelo, a da se pritom ne namuči da ga dohvati. Zasluga za ovu gastronomsku inovaciju pripisuje se princu Aleksandru Kurkinu, koji je svojevremeno radio kao ambasador Rusije u Francuskoj. Upravo se na njegovim diplomatskim skupovima i gala druženjima ovaj "zahvat" prvi put i primenio.
"Ruski stil" serviranja hrane brzo se proširio i ostatkom Evrope, jer su gosti na dvoru, oduševljeni uslugom, o njoj po povratku kući pričali na sva usta. Širenju ruske kulture doprinosili su i evropski kuvari, koji su kopirali Kurkinov sistem serviranja hrane i implementirali ga u rezidencijama u kojima su radili.
Posebno je širenju "ruskog stila" doprinela kuvar Marija-Antoaneta Karem, koja je radila za britanskog kralja Džordža V i bankarsku porodicu Rotšild, i koja je povremeno radila i u Zimskom Dvorcu u Sankt Peterburgu. Talas je krenuo i ka običnom svetu, kome se ovaj sistem takođe dopao, i tako je malo pomalo ceo svet počeo da servira hranu na ruski način.
Glas javnosti / R02S
13 min
30 min
30 min