„Ovaj članak predstavlja analizu dva ukrasa od zlatna iz mikenskog postpalatnog perioda (12–11. vek pre nove ere) pronađena na dva groblja na ostrvu Kefalonija. Ovi neobični ukrasi nose solarne simbole nordijskog i centralnoevropskog tipa, pri čemu se najbliže paralele nalaze na istovremenim zlatnim diskovima iz zavetnih depozita na Apeninskom poluostrvu. Studija razmatra tehnološke, morfološke i ikonografske specifičnosti kefalonijskih ukrasa, kao i način na koji se oni razlikuju jedan od drugog, ali i od ostalih nalaza“, navela je u Kristina Sujudžoglu-Hejvud, profesorka Univerzitetskog koledža u Dablinu i autorka studije objavljene u Europen Žournal of Arheolodži.
„Upotreba ukrasa u pogrebnom kontekstu ispituje se u odnosu na egejsku praksu, pogrebne rituale i ideologiju. Ispitivanje njihovih ikonografskih i konceptualnih preteča u egejskoj kulturnoj sferi otkriva da je egzogeni (spoljni) doprinos njihovom nastanku, povezan sa transkulturnom razmenom unutar Jadrana, bio usklađen sa autohtonim bavljenjem aspektima kosmologije“, dodaje ona.
Iako su mali i krhki, ovi predmeti nude redak uvid u to kako su se simboli, verovanja i materijali razmenjivali širom Evrope tokom vremena političkih previranja.