Decenijama je mogućnost stvaranja mikroskopskog robota koji može samostalno da se kreće, oseća svoju okolinu i donosi odluke izmicala naučnicima. Prethodni pokušaji su se uglavnom oslanjali na spoljašnju kontrolu, što je ograničavalo njihovu sposobnost da obrađuju informacije i interaguju sa svojom okolinom.
Međutim, ovaj novi rad, opisan u časopisu Science Robotics, predstavlja prekretnicu.
Izum bi mogao da postane platforma za razvoj mikroskopskih robota koji bi se mogli kretati unutar ljudskog tela i obavljati medicinske zadatke, kao što su popravka tkiva ili isporuka lekova na teško dostupna mesta.
Posedovanje robota mikronske skale, ili milionitog dela metra, omogućilo bi pristup najmanjim jedinicama naše biologije.
Iako je uređaj još u eksperimentalnoj fazi, koautor Dejvid Blauv sa Univerziteta u Mičigenu je optimističan: „Ne bih se iznenadio da za 10 godina imamo primene u stvarnom svetu za ove vrste robota.“
Vizuelno, robot podseća na mikročip i napravljen je od sličnih materijala - silicijuma, platine i titanijuma. Zaštićen je slojem stakla kako bi mogao da funkcioniše u tečnostima. Koristi solarne ćelije za napajanje svog ugrađenog računara i pogonskog sistema. Kreće se plivajući, koristeći par elektroda da bi stvorio tok u česticama vode koje ga okružuju.
Njegov računar je znatno sporiji od modernog laptopa, ali dovoljno moćan da reaguje na promene u svom okruženju, kao što je temperatura. „Na ovom nivou, veličina i budžet snage robota su uporedivi sa mnogim jednoćelijskim mikroorganizmima“, napisao je tim u studiji.
Ključna karakteristika robota je njegova sposobnost komunikacije sa ljudskim operaterima. „Možemo mu slati poruke koje mu govore šta želimo da uradi“, objasnio je Miskin, „a on nam može slati poruke nazad da nam kaže šta je video i šta je uradio.“
Sledeći veliki izazov je uspostavljanje komunikacije između samih mikrorobota. „Dakle, sledeći sveti gral je zaista naterati ih da komuniciraju jedni s drugima“, zaključio je Blauv.
Glas javnosti /S04S