Razlog za to krije se u načinu života i dostupnoj nezi. Gradski psi imaju redovniji pristup veterinaru, kvalitetnijoj ishrani i vakcinaciji, dok su njihovi vlasnici često pažljiviji kada je u pitanju zdravlje i higijena ljubimca. Osim toga, u urbanim sredinama psi su manje izloženi opasnostima kao što su slobodno kretanje pored puteva, sukobi s drugim životinjama ili težak fizički rad.
S druge strane, seoski psi i dalje uživaju u većoj slobodi i prostoru za trčanje, ali ta sloboda često znači i veću izloženost povredama, bolestima i kraćem životnom veku.
Dakle, iako mnogi misle da grad nije „prirodno“ mesto za pse, čini se da upravo gradski život donosi duži i sigurniji pseći vek.
Glas javnosti/infokg