Umesto toga, naučnici se oslanjaju na seizmičke talase generisane zemljotresima da bi proučavali svojstva jezgra. Ovi talasi putuju kroz planetu, reflektujući se i prelamajući na načine koji otkrivaju informacije o unutrašnjosti Zemlje.
Videjl i njegove kolege proveli su godine analizirajući seizmičke podatke. Oni su 2022. godine predložili vezu između brzine rotacije unutrašnjeg jezgra i dužine Zemljinog dana, ali su dalja istraživanja opovrgla ovu vezu. Umesto toga, njihovi najnoviji nalazi pokazuju da promene u ponašanju seizmičkih talasa mogu biti povezane sa varijacijama u obliku jezgra, a ne samo sa brzinom rotacije.
Šta je ključni nalaz studije?
Da bi ovo testirao, tim je proučavao 168 parova skoro identičnih zemljotresa koji su putovali kroz unutrašnjost Zemlje.
„Svaki par koji se ponavlja su dva zemljotresa koja su skoro identična, tako da možemo povezati sve promene koje primetimo sa razlikom u putanji kojom su seizmički talasi putovali“, objasnio je Videjl.
Upoređujući podatke o zemljotresima iz perioda kada je unutrašnje jezgro bilo u istoj rotacionoj poziciji, autori studije su isključili brzinu rotacije kao jedini uzrok varijacija talasa. Njihovi nalazi sugerišu da se površina unutrašnjeg jezgra, gde se susreće sa spoljnim jezgrom, možda pomera.
„Teško je biti siguran, ali moguće je da bi to bile manje depresije i povišenja unutrašnje granice jezgra kao odgovor na jake spoljne struje jezgra“, rekao je Videjl.
Varijacije mogu biti rezultat gustog materijala unutar Zemlje, ili konvektivnog strujanja u spoljašnjem jezgru, ili oboje.
Ključni nalaz studije je da seizmički signali odražavaju promene i u obliku jezgra i u brzini rotacije.
„Više podataka je obično najbolji način za bolje razumevanje novih tvrdnji“, primetio je Videjl.
Kako unutrašnje jezgro nastavlja svoj ciklus, naučnici očekuju još novih otkrića u budućnosti.
Glas javnosti /S04S