Iako je u određenoj meri normalna reakcija na stres, problem nastaje kada se simptomi ponavljaju, traju duže vreme i počinju ometati svakodnevni život. Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije, anksiozni poremećaji su najčešće dijagnostikovani mentalni poremećaji u svetu, a mnogi ostaju neprepoznati upravo zbog nespecifičnih simptoma.
Jedan od prvih znakova anksioznosti javlja se kroz telo. Ubrzano lupanje srca, stezanje u grudima i otežano disanje često dovode do straha da se radi o ozbiljnom zdravstvenom problemu. Tu su i pojačano znojenje, drhtanje ruku, napetost mišića, glavobolje i probavne smetnje.
Lekari naglašavaju da su ovi simptomi česti kod generalizovanog anksioznog poremećaja, ali da pacijenti neretko prvo odlaze internisti ili kardiologu. Tek kada se ne pronađe organski uzrok, postaje jasno da je reč o reakciji tela na psihološku napetost.
Na emocionalnom planu, anksioznost se najčešće prepoznaje po stalnoj zabrinutosti, čak i u situacijama koje realno nisu preteće. Misli postaju ubrzane i teško ih je zaustaviti, koncentracija slabi, a osoba ima osećaj da joj mozak nikada ne prestaje raditi.
Karakterističan je i osećaj da se „nešto loše tek treba desiti“, poznat kao anticipirajuća anksioznost. Vremenom to dovodi do razdražljivosti, nesanice i hronične iscrpljenosti, jer ni telo ni um ne uspevaju da se odmore.
Ljudi sa izraženom anksioznošću često počinju da izbegavaju situacije koje izazivaju napetost – poslovne sastanke, društvena okupljanja ili čak svakodnevne obaveze. Kratkoročno to donosi olakšanje, ali dugoročno dovodi do gubitka samopouzdanja i sužavanja životnog prostora.
Stručnjaci upozoravaju da upravo izbegavanje učvršćuje simptome, jer osoba nikada ne dobije priliku da se suoči sa onim što je plaši.
Istraživanja pokazuju da rano prepoznavanje simptoma značajno povećava šanse za uspešno lečenje. Naučni radovi ukazuju da hronični stres i anksioznost menjaju hemiju mozga, što povećava rizik od depresije i drugih poremećaja.
Stručnjaci naglašavaju da traženje pomoći nije znak slabosti, već odgovornosti prema sebi. Psihoterapija, tehnike relaksacije i, po potrebi, medikamentozna terapija pokazale su se vrlo efikasnim u smanjenju simptoma i vraćanju kvaliteta života.
Glas javnosti /U01S