Za mnoge roditelje koji danima i noćima pokušavaju da urade sve što im padne na pamet kako bi umirili svoju bebu, zaključak da bebino plakanje zavisi od genetike može doneti olakšanje, jer nisu oni ti koji nešto rade pogrešno, već se dete jednostavno rađa sa sopstvenim, unapred zadatim emocionalnim "ritmom".
U velikoj studiji koja je obuhvatila skoro hiljadu blizanaca, istraživači su pažljivo pratili kako se novorođenčad ponašaju u uzrastu od dva i pet meseci. Poređenjem jednojajčanih blizanaca, koji imaju identičan genetski materijal, kao i dvojajčanih, koji dele samo polovinu gena, naučnici su uspeli da razlikuju šta dolazi iz DNK, a šta iz okruženja u kom beba odrasta.
Roditelji su odgovarali na pitanja vezana za san, plakanje i sposobnost smirivanja svoje dece. Analiza je pokazala da se u petom mesecu čak do 70 odsto razlika u učestalosti plača može objasniti upravo genetskim faktorima. U drugom mesecu, taj uticaj je nešto manji, ali i dalje značajan (oko 50 odsto).
Slično važi i za sposobnost bebe da se sama ili uz pomoć roditelja smiri. Kod petomesečnih beba, genetika objašnjava i do dve trećine tih razlika. Ipak, u najranijem uzrastu, faktori poput nege, pažnje i dosledne rutine imaju veći uticaj, što znači da je uloga roditelja u prvim nedeljama života zaista ključna.
Zanimljivo je da, kad je u pitanju buđenje tokom noći, geni imaju znatno manji uticaj. Ovde na scenu stupaju spoljni faktori: Kako je organizovano okruženje za spavanje, postoje li redovne rutine, da li je dete prethodno bilo dovoljno aktivno ili je uveče preuzbuđeno... Upravo te sitnice često čine razliku između noći pune plača i mirnog sna.
S druge strane, istraživanja iz Japana pokazala su i jedan jednostavan, ali efikasan trik za smirivanje beba. Metoda se svodi na to da se dete nosi u naručju oko pet minuta, zatim mirno drži u sedećem položaju još pet do osam minuta, pre nego što se pažljivo spusti u krevetac. Iako ova tehnika ne garantuje produženi san, može doneti kratki predah roditeljima u trenucima kada je umor na vrhuncu, prenosi "Dejli mejl".
Ipak, bez obzira na sve savete, trikove i statistike, svako dete ima svoj tempo i potrebe. Dok se jedno lako pripremi za spavanje i retko plače, drugo može biti osetljivije, češće uznemireno i teško za smirivanje, a to, prema nauci, nije posledica roditeljskih grešaka, već dublje usađenih predispozicija.
Glas javnosti / R02S