Nazvati "tursku" kafu samo napitkom znači potceniti je, piše CNN.
To je ritual, razgovor i, kao verovatni predak svih modernih kafa, to je skoro 500 godina star deo istorije, koji je UNESCO upisao na svoju listu nematerijalne kulturne baštine.
Koreni kafe sežu još dalje. Lani Kingston, vanredni profesor na Državnom univerzitetu u Portlandu, kaže da je jedno zrno kafe koje datira iz 12. veka pronađeno na arheološkom lokalitetu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Do 1350. godine, pribor za serviranje kafe pojavio se u Turskoj, Egiptu i Persiji, piše CNN.
Priča o "turskoj" kafi (koju na Balkanu uveliko zovemo domaćom) ne počinje u Turskoj, već u Jemenu.
U 15. veku su je, veruje se, sufijski mistici konzumirali kako bi ostali budni tokom dugih noći punih molitvi.
Kada je sultan Sulejman (Veličanstveni) osvojio Jemen 1538. godine, kafa je stigla u Osmansko carstvo. U roku od godinu dana, zrna su se uveliko koristila i u Carigradu - drevnom gradu koji sada nosi ime Istanbul.
Godine 1539, osmanski admiral Hajredin Barbarosa registrovao je imanje koje je uključivalo „kahve odasi“, ili kafanu, prema Džemalu Kafadaru, profesoru na Harvardu i autoru akademskog rada o kafi - "Koliko je mračna istorija noći, koliko je crna priča o kafi, koliko je gorka priča o ljubavi: Promenljiva mera dokolice i zadovoljstva u ranom modernom Istanbulu".
Do 1550-ih, prve „kahvehane“, ili kafane, pojavile su se u Istanbulu, koje je istoričar Ibrahim Pečevi zabeležio u svojoj knjizi „Istorija Pečevija“.
Napitak je postao toliko popularan da je promenio kulturni život. Osmanska metoda pripreme kafe džezve-ibrik – zajednička sa Grčkom i ukorenjena u Etiopiji – postala je obeležje tradicionalne turske kafe.
Kafane su izazivale kontroverze. Verski učenjaci i politički lideri širom Azije i Evrope smatrali su ih mestima za subverzivne aktivnosti i prazno ćaskanje.
Guverner Meke Hajir-bej zabranio je kafu u gradu 1511. godine (edikt je trajao 13 godina) zbog zabrinutosti da bi to moglo dovesti do radikalnih ideja.
Osmanski sultani su više puta zatvarali kafane zbog sličnih strahova. Međutim, nikada nisu potpuno nestale. Čak i u Engleskoj 17. veka, Čarls II je pokušao da ih zatvori, sumnjajući da se „u tim kafanama vode antirojalističke pobune i izdajnički razgovori“, kaže londonski turistički vodič Kris Maknil.
Turska kafa je „više od pića“, kaže Seden Dogan, vanredni profesor nastave na Univerzitetu Južne Floride i rodom iz severne Turske.
Dogan je naziva „mostom“ preko koga ljudi dele i tugu i radost.
CNN opisuje kako se kuva domaća kafa, za čitaoce koji piju samo moderne verzije, pa napominje da se prava "turska" kafa mora služiti vruća i sa netaknutom penom, uz čašu vode i komad lokuma, tj. ratluka. Voda čisti nepce, dok lokum uravnotežuje gorčinu pića.