Cilj inicijative je konačno okončanje teritorijalnih pretenzija i sukoba na Zapadnom Balkanu, i konačni zaokret ka evroatlantskim integracijama celog regiona, te odmak od ruskog uticaja i potencijalnih ratova, koji svako malo prete destabilizaciji u regionu.
Naime, potpisnici non-pejpera za Zapadni Balkan, predstavnici su evroatlanske i izvanparlamentarne opozicije, akademske zajednice, grupe građana i ugledni pojedinci, koji podnose i upućuju zajedničku inicijativu Evropskoj Uniji (EU) – predsednici Evropske komisije – Ursuli von der Lejen, visokoj predstavnici za spoljnu politiku Kaji Kalas, poverenici za proširenje Marti Kos, predsednici Evropskog parlamenta Roberti Mecoli, izvestitelju Evropskog parlamenta za Srbiju Toninu Piculi, predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću, premijeru Republike Srbije Milošu Vučeviću, Skupštini Republike Srbije i svim poslaničkim klubovima, premijeru tzv "Republike Kosovo" Albinu Kurtiju, predsednici tzv "Republike Kosovo" Vjosi Osmani, Skupštini tzv "Republike Kosovo" i svim poslaničkim klubovima, premijeru Crne Gore Milojku Spajiću, Skupštini Republike Crne Gore i svim poslaničkim klubovima, Predsedništvu BiH, kao i predstavnicima: NATO saveza-generalnom sekretaru NATO-a Marku Ruteu, predsedniku SAD-a Donaldu Trampu i državnom sekretaru SAD-a Marku Rubiju, premijeru Velike Britanije Starmeru…
Za održavanje konferencije za mir i saradnju na zapadnom Balkanu u Briselu/Ženevi/Londonu/Vašingtonu. Inicijativa Države Zapadnog Balkana, Republika Srbija, tzv. Republika Kosovo, Republika Crna Gora i Bosna i Hercegovina (BiH), će na poziv i u organizaciji EU, NATO, SAD i Velike Britanije učestvovati na Konferenciji za mir i saradnju na Zapadnom Balkanu (u periodu između aprila i oktobra) 2025. godine u Briselu/Ženevi/Londonu ili Vašingtonu na kome će se potpisati niz sporazuma i memoranduma u kojima će se države učesnice samita, međusobno obavezati na sledeće:
– Potpisivanje Sporazuma između Republike Srbije i tzv Republike Kosovo o punoj normalizaciji odnosa prema francusko-nemačkom-EU planu, koji podrazumeva faktičko priznanje Republike Kosovo od strane Republike Srbije i formiranje Zajednice opština sa većinskim srpskim stanovništvom na severu Kosova, od strane Republike Kosovo. Sporazum između Republike Srbije i BiH o stavljanju van snage „Deklaracije o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničkoj budućnosti srpskog naroda“ uz puno poštovanje Dejtonskog sporazuma i političkog suvereniteta BiH. Sporazum između Republike Srbije i Republike Crne Gore o trajnoj suspenziji Zakona o dvojnom državljanstvu Republike Crne Gore. Zajednički Sporazum o čuvanju i poštovanju teritorijalnog integriteta i suvereniteta (Srbija, BiH, Kosovo i Crna Gora) i Sporazum o podnošenju zajedničke kandidature za članstvo u NATO (Srbija, BiH i Kosovo) uz preduzimanje svih neophodnih koraka i mera ka ubrzanom procesu prijema u EU.
U obrazloženju dokumenta autori navode kako se padom Berlinskog zida hladnoratovski geopolitički poredak Evrope drastično izmenio.
– Sudbina i budućnost Jugoslavije, u tim turbulentnim vremenima, određena je krvavim sukobima i ratovima u periodu 1991-1999. Dve i po godine traje vojna agresija Rusije na Ukrajinu, bliskoistočni Gordijev čvor se čini zamršeniji nego ikad, region je pod snažnim uticajem ruske propagandno-medijske agresivne kampanje koja se pre svega sprovodi preko Srbije, jedine države (pored Belorusije) u Evropi koja nije uvela sankcije Rusiji.
Kineski ekonomski uticaj koji ima za cilj slabljene europske ekonomije i ovisnost Europe od strateških sirovina, je još jedna sjenka koja se nadvija nad regionom Zapadnog Balkana uz obilatu pomoć Srbije. Pored ovih vanjskih utjecaja, region Zapadnog Balkana danas opterećuju neriješena pitanja granica, državnosti i nacionalnosti. Odnos između Republike Srbije i Republike Kosovo i dalje je opterećen nepriznavanjem državnosti Republike Kosovo od strane Republike Srbije.
KONAČNI CILJ – MIR NA BALKANU
Teroristički napad u Banjskoj od 24.09.2023. godine, kao i najnoviji teroristički napadi i diverzija na kanal Ibar-Lepenac od 29.11.2024. godine, pokazao je da su pregovori pod okriljem EU i njihovih posrednika u dubokoj političkoj hibernaciji. Bez konkretnih dogovora i sporazuma, imamo samo usmene dogovore bez potpisa koji se tumače različito na različitim adresama pregovarača i ne doprinose rešenju koje će značiti uspostavljanje mira i saradnje. Potrebna je jasna, delotvorna, konkretna i obavezujuća odluka kroz Sporazum dve suverene države. Odnosi unutar BiH se i dalje temelje na komplikovanom odnosu između dva entiteta, njihovog nerazumevanja i nepriznavanja činjenica iz rata, kao što je genocid u Srebrenici. Poslednja u nizu provokacija i otvoreno dovođenje u pitanje samog karaktera Dejtonskog sporazuma je junska zajednička deklaracija Republike Srbije i BiH entiteta Republika Srpska pod naslovom „Deklaracija o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničkoj budućnosti srpskog naroda“. Deklaracija konstatuje da srpski narod predstavlja jedinstvenu celinu što je politička doktrina „Velike Srbije“, odnosno klero-nacionalističke doktrine „Srpski Svet“. Takve konstatacije, istorija je pokazala, veoma lako mogu dovesti do novih podela, sukoba i ratova, navode autori dokumenta.
– U Crnoj Gori je prisutan višedecenijski proces negacije državnosti kroz pojam nacionalne pripadnosti i nacionalnog određenja. Ideolozi „srpskog sveta“ pritisak na Crnu Goru vrše kroz nekoliko kanala, ali je najuticajniji i najdelotvorniji onaj preko Srpske pravoslavne crkve (SPC). Prosrpske partije inkorporiraju ideologiju SPC u svoje političke aktivnosti i političko delovanje. Nedavni rezultati popisa pokazuju da je propaganda „Srpskog Sveta“ dodatno polarizovala crnogorsko društvo, u kome se 41% građana izjasnilo kao Crnogorci a skoro 33% kao Srbi. Iako je formalno region Zapadnog Balkana okrenut procesu evrointegracija, a Crna Gora je (kao i Severna Makedonija) članica NATO, navedeni problemi umnogome usporavaju i zaustavljaju pregovarački proces i suštinsko približavanje EU. Ideje „srpskog sveta“ opterećuju region i otvaraju pitanja da li takva politička proklamacija znači nastavak politike „svih Srba u jednoj državi“ kako je tokom devedesetih antidemokratski i diktatorski režim Slobodana Miloševića artikulirao politiku nikad zvanično usvojenog Memoranduma SANU.
Dijalog Srbije i Kosova, podržan od strane EU i SAD, već dugo vremena ide jedan korak napred, dva unazad. Rezultati popisa u Crnoj Gori pokazuju podeljenost društva na crnogorski i srpski nacionalni korpus a rukovodstvo Republike Srpske previše često i učestalo istupa sa stavom o potrebi revizije Dejtona i odvajanja Republike Srpske iz BiH. Pregovori sa EU idu sporo, iz više razloga ali jedan od najvažnijih je nedostatak spremnosti administracija država Zapadnog Balkana da implementiraju evropske standarde. Rešenje svih ovih višegodišnjih i višedecenijskih problema vidimo u članstvu svih država Zapadnog Balkana u NATO i EU. U skladu sa rešenjem, predlažemo nekoliko koraka.
ZELENO SVETLO IZ VAŠINGTONA I LONDONA
Zajednički okvirni Sporazum: Prvi korak bio bi dokument koji bi bio formuliran na Konferenciji za mir i saradnju na Zapadnom Balkanu, a koji bi pored međusobnog priznanja država potpisnica sadržao i njihovu obavezu da sarađuju po svim pitanjima i akutnim problemima, kao i da rešenje traže u okviru Evropske unije i mehanizama koje EU pruža za rešavanje problema i konflikata. Ulazak u Šengenski sporazum prije članstva u EU: U dokumentu bi se države potpisnice obavezale da će učiniti sve što je potrebno u administrativnom, tehničkom i političkom smislu da osposobe svoje države za pristupanje Šengenskom sporazumu, što bi nakon toga trebalo da bude politička odluka EU da dozvoli državama Zapadnog Balkana „šengenski status“ kakav uživaju Švajcarska, Norveška i Island.
Zajednička aplikacija za članstvo u NATO: Sledeći korak bio bi da BiH, Srbija i Kosovo zatraže zajednički prijem u Severnoatlantsku alijansu. Mapa puta sa datumom prijema u EU: na Konferenciji za mir i saradnju na Zapadnom Balkanu dogovoriti Mapu puta sa datumom prijema svih zemalja Zapadnog Balkana u uvetno EU članstvo, što podrazumeva punu primenu demokratskih izbora, slobodnih medija, nezavisnog sudstva i policije, kao i potpuno usaglašavanje spoljne i sigurnosne politike EU do punog, bezuvetnog članstva.
Punu primenu bi, umesto pregovaračkog procesa i zatvaranja poglavlja, vodila Ad-hok Komisija EU u saradnji sa državnim administracijama država Zapadnog Balkana. Kako bi se svi ovi koraci realizirali, EU, NATO, SAD i Velika Britanija bi pripremili paket poticajnih ekonomskih mera konkretne pomoći za realizaciju navedenih ciljeva i privrednog razvoja, koji bi bio prezentovan i prihvaćen na Konferenciji za mir i saradnju na Zapadnom Balkanu. Odbijanje učešća zemalja Zapadnog Balkana na Konferenciji za mir i saradnju na Zapadnom Balkanu i pristupanja svim navedenim inicijativama, memorandumima i sporazumima bi jasno ukazivalo na nedobronamernost prema susednim državama, evropskom mirovnom poretku i sigurnost i široj europskoj zajednici država, vodilo ka prekidu pregovora o članstvu u EU, nepristupanju Šengenskom sporazumu, povlačenju stranih investicija, ekonomskim sankcijama i političkoj i ekonomskoj izolaciji, navodi se u dokumentu.
Saznaje se da je dokument bio pripremljen i usuglašen nakon okončanja predsedničkih izbora u Sjedinjenjim Američkim Državama, te je, kako saznajemo, za ovaj dokument zeleno svetlo već stiglo iz Vašingtona i Londona.
AUTOR: Tamara Jakonić